Poštovane profesorice
i profesori,
tijekom zadnjih
nekoliko dana zbilo se puno toga i vjerujem da svi već znate koji je ključni
događaj – sukob između prof. Božića i mene. Sigurno Vam je prof. Božić rekao
svoju stranu priče, a ja Vas samo molim da saslušate i mene jer mislim da se
obje strane trebaju čuti, a daljnju odluku ostavljam vama. Najbolje bi bilo
kada bih krenuo od početka i nadam se da se ovaj tekst neće pretjerano odužiti:
Odnos 3.d i prof. Božića kompleksan je cijele godine, no nikakvih većih izgreda nije bilo do svibnja. Tada su krenuli testovi i mi smo, kao razred, a ne ja kao pojedinac, odlučili napraviti nešto povodom toga. Prvo smo pokušali razgovarati na satu s profesorom, što je on kasnije opisao kao ometanje nastave. Problemi su sljedeći – udvostručavao nam je ocjene iz testova u dvije rubrike, nije upisivao ocjene koje smo dobili, nije priznavao gradivo iz knjige, davao je jedinice učenicima koji su bili za to vrijeme bolesni i nevjerojatno subjektivno ocjenjivanje testova. Sve to moglo se riješiti vrlo lako razgovorom s profesorom, no nismo uspjeli. Sa mnom profesor ima problem što se očituje iz toga da i u drugim razredima on ima neumjesnih komentara – primjerice, u 3.c je učeniku koji je radio nered rekao da se smiri jer „nije Roko Rumora da si to može dopustiti“, pričao je učenicima da si ja „svašta dopuštam“, a čujem da me zvao i elitistom, itd.
Sljedeći korak koji smo poduzeli je odlazak razrednici, a
potom i ravnateljici. Sve navedeno ispričali smo prof. Dukat koja je rekla da
će s profesorom porazgovarati. To se zbilo već nakon što je on nekim učenicima
zaključio ocjene. Sljedeći dan profesor je došao na sat i, opravdavajući se da
je to ono što smo htjeli, počeo usmeno ispitivati sve. Kada mu je Tea Kufrin
pokušala reći da nije u redu da ju ispituje jer je prošli sat rekao da joj je
ocjena zaključena, on se uzrujao i počeo derati da „tko smo mi da komentiramo
njegove metode i njegovu nastavu“. Na to sam ja, iznerviran, vrlo bahato rekao:
„Ma koju nastavu?“ što je bilo nepristojno i za što sam se kasnije profesoru
pokušao ispričati, no nije mi dao da išta kažem. Ovim putem ispričavam se za to
jer to stvarno nije bilo u redu, a ja jesam takav da, kad sam uzrujan, krivo reagiram.
Zadnji dan škole je došao i tog petka smo imali fiziku. Profesor me ispitivao pred katedrom i nakon što je završio, krenuo je ovakav razgovor. Trudit ću se biti što precizniji u parafraziranju: „Roko, zašto ti širiš tračeve da sam ja pijan došao na sat i zato dobio otkaz? / Profesore, ne znam o čemu govorite! / Gle, znam da jesi jer sam to čuo od više ljudi / Ali o čemu vi pričate?? / To je poteklo iz tvoje kuće, ili si to rekao ti ili Rita jer sam to isto čuo i u 1.e / Ali nikad prije nisam čuo za taj trač! / Aha, onda je kriv Fran Lukša. / Zašto bi on bio kriv? / Jer je on to sigurno rekao bratu u 3.e. / Ne možete tako optuživati bez dokaza, profesore! / Gledaj, ja ne želim sada ništa reći, ali samo ti kažem da je ovo materijal za podnijeti protiv tebe privatnu tužbu zbog klevete…“ Nakon toga pitao sam razred i oni isto nisu ništa znali o tome. Jedino je Fabijan bio „apsolutno siguran“ da je on to čuo od mene. Želeći vidjeti koliko će daleko ići u tome da je siguran da se dogodilo nešto što se uistinu nije dogodilo, otišao sam s Fabijanom pred profesora da vidim što će mu Fabijan reći. I, naravno, Fabijan profesoru kaže da sam to ja rekao, no zatim, pak, dodaje kako nije uopće siguran jesam li to bio ja, ali da on to tako misli. Profesor kaže da je najbolje da to sve zaboravimo, ali da on i dalje zna da sam ja kriv. Ja sam tada otišao doma, vidno uzrujan, jer mi je vlastiti profesor prijetio da će me tužiti! Profesor Božić je tvrdio da ovaj događaj za mene ne može biti stresan ali se kasnije pozivao na stres koji njegova kći proživljava zbog trača, a ja Vam samo pokušavam reći da je bilo puno više stresno otići majci, prekidati je u poslu i reći joj (naime, profesor je zvučao vrlo ozbiljno kada je to govorio) da će me profesor kazneno goniti i to za nešto što uopće nisam napravio! Nadalje, bojao sam se profesora jer je spominjao i Ritu u cijeloj priči, a ona s tim ima najmanje veze i nikako nisam htio da ona ispašta zbog toga što je profesor ljut na mene. Majka je bila (i još uvijek je) izvan sebe i po prvi put otkad sam upisao Klasičnu odlučila je otići u školu.
Ovdje samo želim pripomenuti da je bilo jako puno situacija kada je moja mama kao moj roditelj (a ne kao odvjetnik, što prof. Božić stalno pokušava progurati) trebala intervenirati, no ja joj nisam dopustio – i kada je prof. Knezović vikao da sam „komunjara, Srbin i Ciganin“, i kada me se optuživalo da sam maliciozan, i kada mi je (in)direktno zabranjena sloboda izražavanja na internetu (!), na vlastitom blogu iako taj blog nema nikakve veze sa školom! I premda sam smatrao apsurdnim situaciju da ja sa svojih 17 godina moram brisati psovke sa vlastitog bloga i da je to razlog zbog kojeg ja ne mogu biti nagrađen kako su neki smatrali da bih trebao biti, učinio sam to i cenzurirao sam sebe. Jedini razlog je bila Klasična gimnazija prema kojoj sam onda još imao nekakvo strahopoštovanje i osjećao sam se dužnim tako postupiti.
No, vratimo se mi na ovu priču. Moja majka dogovorila je sa ravnateljicom sastanak na kojem su prisustvovali njih dvije, prof. Božić i prof. Žarković. Budući da sam ja bio spriječen doći taj dan jer sam imao drugih obaveza, i to ne zato što sam se, kako tvrde neki, „šepurio po Saboru“ nego sam morao otići do CARNet-a na cijelo popodne. U krajnjem slučaju, što onda i da jesam bio u Saboru? Naime, tjedan dana ranije održala se tematska sjednica oko državne mature i među par učenika koji su bili pozvani našao sam se i ja. Ne želim se sada raspisati o prosvjedu niti uopće pokušavati promijeniti opće mišljenje koje je da sam ja na prosvjedu bio samo da bih se malo pokazao na kamerama i u novinama. Sljedeći sastanak na kojem sam trebao biti i ja kako bi se utvrdilo u čemu je zapravo problem, bio je dogovoren za dan kasnije, u utorak. Mene ja o tome sastanku obavijestila majka jer je rekla da trebamo razgovarati i izgladiti probleme prof Božić i ja jer je to jedini način da ne bude nikakvih tenzija u idućoj školskoj godini, i s tom namjerom smo i otišli u školu.
Na taj sastanak došli smo majka, ravnateljica, profesor i
ja. Na telefonski prijedlog prof. Žarković, a uz
odobravanje profesora Božića, ravnateljica je otišla sa sastanka i ostavila nas
troje same. Za sve što ću sada reći se mogu zakleti da je apsolutna istina, a
nadam se da će profesor to potvrditi: u početku razgovora pokušali smo
raščistiti situaciju i smiriti tenzije, no profesor je inzistirao da on zna da
sam ja to širio, a da je „to jednako kao da sam to i izmislio“ te da „on krivi
ravnateljicu što nije kaznila odgovorne učenike za taj trač i da će joj reći da
to definitivno mora napraviti“, s tim da sam taj odgovorni učenik vjerojatno ja
jer nitko drugi ni ne postoji u optužbama profesora Božića. Nitko, ni učenik
ni profesor, ni mlad ni odrastao, nije razgovarao sa mnom na način na koji je
to radio prof. Božić. On se pred mojom majkom derao na mene, nije mi dozvoljavao
da završim započete rečenice, zabranjivao mi da na bilo kakav način uopće
pokušam izreći svoje mišljenje. Prozivao me i govorio da nemam pravo žaliti
se na njega, da je on taj koji će meni zvati inspekciju (?!), govoreći kako sam
bezobrazan, za što sam mu se već ispričao. Bio je užasno agresivan i bijesan i
nije prestajao vikati čak ni kada je moja majka rekla da prestane urlati na
njenog sina! Kad sam se već počeo tresti od muke i šoka, majka je zaključila da
mora zaustaviti ovaj sastanak te je krenula prema vratima tajništva po
ravnateljicu. U tom trenutku profesor je ustao govoreći kako neće ona
ustajati i prekidati sastanak, da on prekida sastanak, da „zna on dobro kakva
je ona, da je on čuo da je ona sklona verbalnom šamaranju, da zna on što je ona
napravila profesoru Augustinoviću“. Naime, profesorova žena sjedi s mojom
majkom u školskom odboru OŠ S.S.Kranjčević i jednom prilikom se prije par
godina zbio incident kada je određeni prof. Augustinović bio bezobrazan za što
je moja mama tražila da se ispriča. No,
nakon tih nevjerojatnih „znam ja vas!!!“ izjava, dogodilo se ono najvažnije –
profesor je preda mnom i u prisutnosti moje majke i ravnateljice vrlo jasno
rekao da traži izuzeće da ne predaje više 3.d. Moja majka rekla je ravnateljici
da će ona tražiti da on više ne predaje, a ja sam također rekao da me strah
profesora i da ako je ikako moguće on više ne predaje meni (jer me terorizira i
psihički zlostavlja). Dakle, i profesor a i ravnateljica u tom su trenutku
rekli meni da prof Božić neće više predavati mome razredu.
O cijelom incidentu nisam htio pričati ni sa kim preko interneta i ništa nisam pisao na blogu jer sam znao i da to nije u ovoj situaciji primjereno i da biste sigurno Vi kao profesori na to reagirali. Jedino što sam učinio je da sam preko MSN-a (internetskih sms poruka) prepričao ovaj sastanak prijateljici. To je bio privatan razgovor, razgovor koji mogu vidjeti isključivo ja i osoba s kojom pričam, koji se čuva isključivo na računalu sugovornika, koji je na zakonskoj razini jednako privatan koliko i SMS poruke, pisma ili telefonski pozivi!!! Prijateljica s kojom sam putem MSN-a razgovarao je Perla, koja je, nažalost, taj dan bila na internetu kod Anite Kirinčić iz 3.e. Ta djevojka je uz Perlin pristanak uzela taj razgovor proslijedila ga profesoru. To su činjenice i Anita mi je sama to priznala. Na sjednici koju ste imali se čitao taj razgovor, moj privatni razgovor i nevjerojatno mi je da bi itko takvo što išao čitati na glas. To nisu bili podaci s bloga, koji je javan i dostupan svima, to je prijepis privatnog razgovora! Ne poričem da sam pisao ili rekao sve što tamo stoji, ali na to imam apsolutno pravo i jedino zbog čega žalim je što je Anita to ukrala i što su moje privatne stvari iznesene pred sve profesore škole, a i pred samog profesora Božića. U krajnjem slučaju, kao i sa blogom, ova situacija nema nikakve veze direktno sa školom i ne smije se koristiti pri odlučivanju na sjednicama! I dalje ne mogu vjerovati da je netko bio u stanju to napraviti i užasno se osjećam! Što se tiče sporne tvrdnje iz razgovora da nam profesor više ne predaje, o tome sam već pisao – on je meni i majci pred ravnateljicom rekao da nam ne predaje i ravnateljica je to potvrdila. Što se mene tiče, to je sva potvrda koju ja trebam da bih tako nešto rekao.
Naravno da ste Vi ti koji ćete na kraju odlučiti, ali mislim da nije u redu da se mene kažnjava zbog stvari koje nisam počinio. Optužen sam da širim tračeve, a profesor je taj koji me komentira po drugim razredima. Optužen da sam prijetim profesoru, a on je taj koji me „podsjeća“ da me može tužiti za klevetu. Optužen sam da sam bio nepristojan, ali nisam imao kada biti nepristojan jer mi profesor nije dopuštao da dođem do riječi koliko se derao na mene. Sve u svemu, na kraju ću ja proći 3. razred bez ikakvih pohvalnica i priznanja, koje iskreno smatram da zaslužujem. Ako stavimo na stranu činjenicu da sam predstavljao školu na (do sada) 5 državnih natjecanja, odakle imam samo najbolja mjesta i to da imam prosjek bez greške i da sam što se škole tiče stvarno izvanredan, ostaje vam još mnogo toga. Tvrdite da mi vladanje nije uzorno? U školi sam se posvađao dva puta – jednom s profesorom Knezovićem i sada s profesorom Božićem. Cijela situacija s blogom odvijala se izvan škole (a i nije bila uopće tako skandalozna, psovao sam kao što psuju svi učenici oko nas!) i osim toga sam u školi više-manje „čist“. Za svako neprikladno vladanje u vidu bezobrazluka se ispričam profesoru i razrednici. Uz to, ne poznam nijednog učenika koji promovira našu školu ovoliko koliko to ja činim – bilo svojim radom i učenjem, bilo kroz medije (čak i u prosvjedu sam konstantno isticao da sam klasičar), bilo na priredbama, danima škole, odlascima u osnovne škole i sl. Svaka od mojih skripta, koje skida par desetaka tisuća učenika, u zaglavlju ima natpis „Roko Rumora, Klasična gimnazija“ i posvuda po internetu, forumima, blogovima promoviram našu školu i govorim kako je to divna oaza prijateljstva i ljubavi, iako je prilično očito da ona to nije. Pomažem učenicima oko sebe, dajem instrukcije svima koji me to zamole i trudim se da svatko od mojih prijatelja što bolje prođe. Znam da sam često bezobrazan no isto tako se i ispričam zbog toga, žao mi je ako sam svojim ponašanjem stvorio dojam da imam nešto protiv nekoga od Vas ili Vas osobno povrijedio, znam da sam umišljen, ali ovo su činjenice i to je jednostavno tako. Zadnjih nekoliko dana je kod nas doma katastrofalno i ovo što mi se događa je odvratno, a povrh svega nemam ničiju podršku osim svoje razrednice.
Još jednom apeliram na Vas, nemojte misliti da sam zao čovjek – prijetili su mi optužbama, napadali obitelj, čitali privatne razgovore, rugali mi se i vrijeđali me – a ja sam sada državni neprijatelj broj jedan jer želim nešto povodom toga učiniti. Nije tako da si ja „previše dopuštam“ – ja sam među rijetkima koji se u ovoj školi usuđuje uopće išta reći – možda jer sam bahat, a možda jer sam dovoljno naivan da mislim da kad nešto ne valja onda to treba i reći i da na kraju neću proći najgore. Molim Vas da o ovoj čitavoj situaciji donosite svoj sud tek sada kada ste čuli i drugu stranu.